Svaka slika, oznaka i komentar ostavljaju trag. Kod odraslih taj trag uglavnom nastaje njihovim izborom. Digitalni otisak djeteta je drugačiji: najveći dio stvaraju odrasli, mnogo prije nego što dijete uopšte zna šta je internet.
To nije razlog za paniku. Otisak se može pregledati, smanjiti i, što je najvažnije, s vremenom predati djetetu. U ovom tekstu objašnjavamo kako nastaje, zašto je važan i kako o njemu razgovarati s djetetom.
Šta je digitalni otisak djeteta
Digitalni otisak je sve što se o nekoj osobi može pronaći na internetu: slike, imena, komentari, oznake, podaci o mjestima i aktivnostima. Neki dijelovi su javni, a neki su vidljivi samo određenim ljudima, ali i dalje postoje.
Kod djece taj otisak počinje rano. Claire Bessant sa Univerziteta Northumbria navodi podatak da više od 80% djece ima neko prisustvo na internetu do druge godine.
Ova navika ima i svoje ime, o kojem pišemo u tekstu šta je sharenting.
Kako se digitalni otisak gradi
Rijetko je to jedna velika objava. Otisak nastaje od mnogo malih stvari koje se sabiraju godinama:
- tvoje objave: rođendani, ljetovanja, prvi zub, prvi dan škole;
- oznake: kada neko označi tebe ili dijete, slika se pojavljuje i kod njegovih pratilaca;
- komentari: “Bravo, Amra, prva u razredu!” otkriva ime, uspjeh i ponekad školu;
- stranice škola, vrtića i klubova: slike sa priredbi, takmičenja i treninga, često sa imenima;
- grupe za poruke: slike iz razrednih grupa na Viberu ili WhatsAppu lako se sačuvaju i proslijede;
- objave rodbine i prijatelja: bake, tetke i kumovi koji objavljuju u najboljoj namjeri.
Svaki od ovih dijelova sam po sebi djeluje bezazleno. Zajedno mogu dati prilično potpunu sliku o tome ko je dijete, gdje živi i kako provodi dane.
Zašto je digitalni otisak važan kasnije
Dijete koje danas ima pet godina za deset godina će samo pretraživati svoje ime. Isto će moći uraditi i njegovi drugovi, simpatije, a kasnije i ljudi koji odlučuju o upisu ili zaposlenju.
Neke situacije koje vrijedi imati na umu:
- vršnjaci: stara neugodna slika može postati povod za zadirkivanje ili ruganje;
- škola i posao: ono što se o osobi može pronaći utiče na prvi utisak, a dijete o tome nije odlučivalo;
- odnosi: tinejdžer može osjetiti da mu je oduzeta mogućnost da sam predstavi sebe;
- sigurnost: ime, datum rođenja i škola, rasuti po objavama, olakšavaju zloupotrebu identiteta.
UNICEF naglašava još jednu stvar: malo dijete ne može dati informisanu saglasnost. Zato je na nama da otisak čuvamo malim dok ono ne bude moglo samo odlučivati.
Kako pregledati i smanjiti postojeće objave
Dobra vijest je da se mnogo toga može popraviti. UNICEF navodi da se stare objave mogu obrisati gdje je to moguće, a da platforme za neke slike omogućavaju zahtjev za uklanjanje.
1. Napravi pregled
Odvoji pola sata i prođi kroz svoje profile unazad. Upiši ime djeteta u pretraživač i u pretragu na društvenim mrežama. Zapiši objave koje otkrivaju školu, lokaciju, puno ime ili neugodne trenutke.
2. Arhiviraj umjesto brisanja
Na Instagramu objavu možeš arhivirati. Arhivirane objave vidiš samo ti, a možeš ih u svakom trenutku vratiti na profil. Tako čuvaš uspomenu, a uklanjaš je iz javnosti.
Facebook ima alat za upravljanje aktivnostima koji omogućava da stare objave arhiviraš ili ukloniš, uz filtriranje po datumu i osobi. Nazivi menija se povremeno mijenjaju, pa potraži opciju za upravljanje aktivnostima u podešavanjima.
3. Suzi publiku
Objave koje želiš zadržati možeš ograničiti na prijatelje ili na listu bliskih ljudi. Obje mreže to omogućavaju u podešavanjima privatnosti, i za nove i za stare objave.
4. Obriši ono što ne treba ostati
Slike djeteta bez odjeće, slike koje otkrivaju adresu ili školu i sve što bi dijete kasnije moglo smatrati ponižavajućim najbolje je potpuno ukloniti.
5. Zamoli druge da uklone sliku
Ukloni oznaku sa tuđe objave, a zatim ljubazno zamoli osobu koja je objavila sliku da je skloni. Bliski ljudi su obično spremni na to. Internet Watch Foundation izričito poručuje roditeljima da je u redu zamoliti druge da ne objavljuju slike njihovog djeteta.
Ako sliku objavi neko nepoznat, prijavi je platformi. Za ozbiljnije slučajeve pogledaj gdje prijaviti zloupotrebu djece na internetu u BiH.
Kako razgovarati s djetetom o digitalnom otisku
Cilj nije uplašiti dijete, nego ga postepeno uključiti u odluke o njegovim slikama. UNICEF predlaže da djecu od devete ili desete godine uključiš u pregled objava i da to ponavljaš svakih nekoliko mjeseci.
Mala djeca (do šest godina)
Mala djeca ne razumiju internet, ali razumiju šta znači pitati za dozvolu. Kroz to uče da njihova slika pripada njima.
- “Mogu li te slikati? Ovu sliku ću poslati baki.”
- “Ova slika je samo za nas, nećemo je nikome slati.”
- “Ne sviđa ti se ova slika? Dobro, obrisaću je.”
Osnovna škola (od sedam do dvanaest godina)
U ovom uzrastu djeca već koriste telefone i razumiju da slike putuju. Dobro je objasniti da ono što se objavi ne nestaje lako.
- “Kad pošalješ sliku u grupu, svako je može sačuvati. Zato šaljemo samo ono što bi bilo u redu da svi vide.”
- “Hajde da zajedno pogledamo slike koje sam objavio o tebi. Ako ti neka smeta, reci mi.”
- “Prije nego što objavim sliku s tvog treninga, pitaću te.”
Tinejdžeri
Tinejdžeri žele kontrolu nad svojim izgledom u javnosti, i to je zdravo. Razgovor je ovdje više dogovor nego objašnjavanje.
- “Želim da ti odlučuješ o slikama na kojima si ti. Hoćeš li da prođemo kroz moj profil i skinemo ono što ti ne odgovara?”
- “Šta misliš, šta bi neko ko te ne poznaje zaključio o tebi iz ovih objava?”
- “Ako ti se ikada desi da neko zloupotrijebi tvoju sliku, dođi kod mene. Nećeš biti u problemu, zajedno ćemo to riješiti.”
Ta posljednja rečenica je možda najvažnija. Dijete koje zna da neće biti kažnjeno lakše traži pomoć na vrijeme.
Česta pitanja
Može li se digitalni otisak djeteta potpuno izbrisati?
Potpuno, nažalost, ne može. Slike koje su neki ljudi već sačuvali ili proslijedili izvan su tvoje kontrole. Ipak, arhiviranjem, brisanjem i suženjem publike možeš znatno smanjiti ono što se o djetetu može pronaći.
Od koje dobi dijete treba znati za svoj digitalni otisak?
Pitanje za dozvolu možeš uvesti čim dijete progovori. UNICEF predlaže da od devete ili desete godine zajedno pregledate objave. Do tinejdžerskih godina dijete bi trebalo samo odlučivati o većini slika na kojima se nalazi.
Šta ako škola ili klub objavi sliku mog djeteta bez pitanja?
Obrati se ustanovi mirno i zamoli da se slika ukloni ili zamute lica. Pitaj imaju li pravila o fotografisanju i obrazac saglasnosti. Ako ih nemaju, uputi ih na naš besplatni paket pravila za ustanove ili na obrazac saglasnosti roditelja.
Prije sljedeće objave, uradi našu provjeru prije objave. Pet pitanja i 30 sekundi pomoći će ti da digitalni otisak tvog djeteta ostane onakav kakav bi ono samo izabralo.
Izvori
- Northumbria University: Too much information? More than 80% of children have an online presence by the age of two (C. Bessant, 2017)
- UNICEF Kazakhstan: What you need to know about sharenting
- UNICEF North Macedonia: What you need to know about sharing photos or videos of your child online
- Instagram: Introducing Archive on Profile
- Heart: New Facebook feature lets you hide all embarrassing old photos from friends (2020)
- Young Scot: How to remove unwanted images of yourself online
- Internet Watch Foundation: New guidance for parents and carers as AI-manipulated images of children become a growing concern (2026)